Author	Topic:   Prijava prijevoda
Slobodan Drenovac	posted 12/1/04 0:42 AM       Vec sam u vise navrata htio putem maila prijaviti Drustvu svoje novije prijevode ali kad god kliknem na "obrasci za prijavu" pojavi mi se ALERT s napomenom neposredne opasnosti "MALICIOUS SCRIPT DETECTED" ??? Da li se to i drugim clanovima dogadja, i ako da, moze li se to popraviti tako da nam se omoguci prijava putem elektronske poste.
Snjezana Husic	posted 12/1/04 12:26 AM       Evo, skinula sam obrazac bez problema, i saljem ti ga kao attachment u mailu :) Nadam se da ce to funkcionirati.
Slobodan Drenovac	posted 12/1/04 5:55 PM       Primio obrazac. VELIKO HVALA za prijateljsku susretljivost.
Slobodan Drenovac	posted 12/1/04 10:03 PM       Zao mi je sto cu vam mozda izgledati kao gnjavator i totalna neznalica, medjutim i dalje ne uspijevam prijevode prijaviti nasem Drustvu. Naime, dobrotom Snjezane dosao sam do potrebnog obrasca, ispunio ga i poslao na e-mail adresu: dhkp@zg.tel.hr ali nazalost dobijam onaj poznati tekst da je primatelj nepoznat i da poruka nije urucena, odnosno: MAIL DELIVERY SUBSYSTEM: THE ORIGINAL MESSAGE WAS RECEIVED WED. 1 DEC... bla bla bla THE FOLLOWING ADDRESSES HAD PERMANENT FATAL ERRORS... dhkp@zg.tel.hr(REASON: 550 HOST UNKNOWN)bla bla bla itd...Dakle UPOMOC: koja je tocna e-mail adresa Drustva hrvatskih knjizevnih prevodilaca???? i oprostite na gnjavazi.
Snjezana Husic	posted 12/2/04 9:24 AM       Ma kakav gnjavator, a jos manje neznalica... Dogodilo se i meni, bas kad sam prijavljivala prijevode, i vjerojatno Slobodan i ja nismo jedini. Naime, Drustvo je promijenilo adresu, odavno, ali na siteu i dalje pise stara adresa! Nova adresa je: dhkp@zg.htnet.hr
vlatka valentic (Moderator)	posted 12/2/04 11:20 AM       U rubrici "kontakt" na stranicama Drustva adresa je azurirana prije nekoliko mjeseci. :)Ako vam preglednik slucajno "vuce" staru stranicu iz vaseg racunala, kliknite "refresh" ili stisnite F5.T-com ce valjda uskoro opet mijenjati sve adrese pa vec mozete pisati na novu:dhkp@zg.t-com.hr
Snjezana Husic	posted 12/5/04 4:01 PM       Ovim putem zelim upozoriti na "propust" koji se dogodio prilikom unosa podataka o mojim prijevodima na stranicama Drustva. Naime, izostavljena su imena kolega i kolegica prevodilaca s kojima sam podijelila muku i veselje rada na nekim knjigama, premda sam u prijavi navela imena svih autora prijevoda. Pa ako se takve nepravde dogadjaju unutar samoga Drustva, sto ocekujemo od ostatka svijeta? Dakle: "O ustroju drzava" Nikole V. Gucetica prevele su Natka Badurina & myself; "Kozmikomike" Itala Calvina preveli su Mladen Machiedo, Karmen Milacic, Tatjana Perusko & myself; "Te s nulom" Itala Calvina prevele su Aleksandra Kitarovic, Tatjana Perusko & myself. Ispricavam se svima zakinutima, premda do nepravde nije doslo mojom voljom, i nadam se da ce nepravda u najkracem roku biti ispravljena: poslala sam mail Drustvu. Osim toga, naslov izvornika Calvinove pripovjedne zbirke "Te s nulom" glasi "Ti con zero", dakako, a ne "Fiabe italiane". I, da, stalo mi je do toga da napomenem kako u mojoj prijavi pise "pripovijetka", a ne "pripovjetka". I onda se usudjujemo reci nesto protiv lektora?
vlatka valentic (Moderator)	posted 12/5/04 11:04 PM       Proslijedjeno u tajnistvo Drustva (gdje se baza obnavlja). Avaj, na "pripovjetku" sam vec upozoravala: naime, ocito je Antoniji to sistemska pogreska, ali je ne ispravlja.
Rafaela Božić Šejić	posted 12/6/04 4:56 PM       Poštovani,U siječnju ove godine poslala sam svoj prijevod romana «Mi» Jevgenija Zamjatina u postupku molbe za primanje u članstvo DHKP. Iako mi je rečeno da procedura traje oko mjesec dana prošlo je točno deset mjeseci, a ja još nisam dobila nikakvu informaciju. Odjednom, prije nekoliko dana, na upit kolege Cacana, (ja sam poslala upit sedam dana prije, ali mi nije odgovoreno) ispostavlja se da je moj prijevod dobio nepovoljnu recenziju. Do dana današnjeg nisam dobila nikakvu službenu informaciju ni o recenziji, ni o recenzentu. Molim službenu obavijest.S poštovanjem,Rafaela Božić Šejić
giga gracan (Moderator)	posted 12/6/04 7:05 PM       Danas sam se raspitala u tajnistvu Drustva i kolegica Drucalovic mi je rekla da je poslala sluzbeni odgovor.Smjesta cu joj prenijeti i pitanje s Foruma i zamoliti je da vam se javi.
vlatka valentic (Moderator)	posted 12/6/04 7:11 PM       Ispricavam se - prethodna je replika moja, iako je potpisana giga - zaboravila sam promijeniti ime u rubrici jer sam prethodno unosila Giginu intervenciju koju mi je poslala mailom (nadam se da je sve jasno...)
Rafaela Bozic Sejic	posted 12/7/04 10:14 AM       Evo, bas je danas doslo. Hvala.RBS
Rafaela Bozic Sejic	posted 12/8/04 10:40 AM       Postovani,Prije deset mjeseci predala sam svoje prijevod romana Mi Jevgenija Zamjatina u postupku molbe za clanstvo u DHKP. Dobila sam recenziju tek sada i osupnuta sam sadrzajem i tonom recenzije. Iako mi je jasno da negativno ocjenjena osoba uvijek osjeca nezadovoljstvo, pa bi se u tom smislu mogla shvatiti i moja reakcija, isticem da reagiram samo zato sto recenzija vrvi krivim navodima. Molim da se na ovom forumu objavi i tekst recenzije i moj odgovor na nju. RECENZIJAJoš jedan u nizu poraznih primjera kako je danas posve svejedno tko prevodi, koga prevodi i kako prevodi! Izdavaci brzopleti, prevoditelji povrsni – lektori, urednici i redaktori – «samozatajni» (ili lagodno puni povjerenja u suradnike!)Zamjatinov roman MI posve je iznimno djelo ruske i svjetske knjizevnosti (napisan 1920-21, a objavljen najprije na engleskom, 1924.), izmedu svega ostaloga i zbog svog osebujnog izraza, jezika. Zamjatinov je jezik kristalicasto nenatrunjen, gotovo matematicki sveden na bitno, rekao bih neosobno, sav u natukama i elipsama. I gotovo ga je nemoguce «prevesti», on bi se mogao (i morao?) samo – prestvoriti. A za to treba i znanja i umjesnosti.Za prevoditeljicu RBS ne moze se reci da nije pokusavala, da nije trazila sto ce i kako ce; prilozena kopija izvornika puna je biljezaka, znakova, podvlacenja. Ali izmedu ostaloga zaokruzila je i rijec – rebenok (!). «Odlucila» se za rjesenje – djetesce, ali je prijevod cijele recenice ostao dvojben: I – zenski vrisak, na pozornicu se uzmahala junifa s prozirnim krilima, uhvatila djetesce – usnama – u bucmastu boricu na zapescu… Rusku rijec vzmahnut' prevela je prema prvim mogucim znacenjima – za(mahati), uz(mahati), a zanemarila posljednje – skociti u vis, brzo, silovito se podici (a ima naravno i drugih rjesenja!)To je samo jedan od razmjerno bezbolnijih primjera.Prijevod joj je, prije svega, pun nepotrebnih i hrvatskom jeziku stranih «kolokvijalizama» - mantil, sijalica, corsokak, iskezen, roze (ruzicast!), planeta, nedjelja (tjedan!), eho (jeka!), sako, podvig, fajans, zakaciti, povinovati se (!!), rasijano (rastreseno), muvati se, dugme, pa i izraza – pa jedite vise (vec jednom!), gledala je negdje dolje, sjednimo kod mene, zapiljio se negdje kroz zid… i tako unedogled!Osim cestih i nepotrebnih pasivnih konstrukcija, dosljedne uporabe kasnije, mjesto poslije, po prvi puta, nakon sto, i sl. prevoditeljica ustrajno «prepisuje» ruskom jeziku svojstvene inverzivne recenice, koje hrvatskom jeziku nisu svojstvene (osim mozda, kao namjerna stilska oznaka pojedinoga pisca). Evo nekoliko primjera:--- u jutarnjoj djevicanskoj, jos vlaznoj od nocnih suza, modrini… s blitavim, boje stare slonove kosti, krznom… Po ledima plazi tamni, sa sicusnim, prozirnim krilima, kukac… u staklenoj, sto visi u zraku, krletci… zele vas osloboditi od uvijajucih se, kao crvi, mucno nagrizajucih, kao crvi, upitnika… Sitnim, kao na vodi, krugovima … i sl.Ali, to mozda i nije najgore! U prijevodu ima previse takozvanih materijalnih pogresaka! Evo samo najgrubljih:… nikako ga ne mogu uhvatiti… (str. 8.) – umjesto shvatiti, razumjeti!Covjek što je sjedio do mene iskosio se nalijevo – na mene… (str. 18.) – bit ce – pogledao mrko, ispodoka ili sl.Neprozirne kocke spustenih roleta (str. 32.) – umjesto plohe… lice sjajeci okruglom bjelinom… (str. 56.) – umjesto potpunom ili sl.… po spustenim crnim surlama na trubama za motrenje - … (str. 80.) – valjda – na cijevima?To se tako krizalo s mojim mislima (str. 81.) – Komentar?!… jedva cujan miris… (str. 88.) valjda – osjetan?… kao sum uspaljene krvi … (str. 98.) – uzavrele, uskipjele, što li?… uhvatila je obje moje, jako, bodljikavo, stisnula… (str. 118.) – nece valjda biti bodljikavo, nego krepko, snazno…!Posebna su prica recenice kao: Na okretu se okrenuo. -…glupavo ustumaranim hrpama pare. – do besrama (!) točno…svatko je pisao – o cemu mu je palo na pamet… odigrao se dogadaj… itd.Jedna je rijec prevoditeljicu dovela u razumljivou dvojbu: naime, ruska rijec truba, moze znaciti – cijev, dimnjak, ali i (muz.) – truba, trublja, pozauna. – na 206. str. izvornika pise: Muzykal'nyj Zavod vsemi svoimi trubami pel Mars Jedinogo Gosudarstva. – Prevoditeljica je recenicu prevela ovako: Glazbena Tvornica svim je svojim trubama pjevala Mars Jedine Drzave. – I još nekoliko puta slicno: trubá – truba –Tek na str. 122. prijevoda naci cemo: - Zavijaju dimnjaci Glazbene tvornice – kao prijevod ruskoga: - Vojut truby Muzykal'nogo Zavoda. – U istinskoj prevoditeljskoj dvojbi valjalo se iskupiti barem biljeskom ispod crtice!Mislim da se prevoditeljica morala posluziti još jednom biljeskom! – na 314. str. izvornika pise: … my, Iisussy Navini. – sto je tocno i doslovno prevedeno - … mi, Isusi Navini (str 117.) , ali moglo se u biljesci ipak spomenuti da je Isus Navin bio jedan od predbiblijskih vjerskih ucitelja!Tako. Naveo sam samo ono sto sam ocijenio bitnijim, a Vama prepustam zakljucak i odluku!10.11. 2004.ODGOVORTo sto sam podcrtala rijec rebenok, tako jednu obicnu i svakodnevnu rijec, ne znaci da je nisam u zivotu svome vidjela ili znala sto znaci, nego da sam na tom mjestu zastala i zbog nekog razloga razmisljala. Meni je, i kao majci troje djece koja otprilike zna sto je osjecala O, ta scena bila jedna od vaznijih u romanu. To sto sam glagol vzmahnut' prevela prvim mogucim znacenjima, a ne posljednjim, bila je svjesna odluka. Cijela recenzija romana puna je upravo takvih zamjerki, cijenjeni kolega bi ovako, a ne onako kako sam ja. Jednom prvo znacenje rijeci, drugi put posljednje. Pitanje je interpretacije, razliciti ljudi razlicito vide. Roman Mi procitala sam jos u srednjoskolskim danima i jedan je od romana kojima se stalno vracam. Zato sam ga i odlucila prevesti. Zasto to nisu ucinili drugi ne znam. Imali su sasvim dovoljno vremena da to ucine. Stil, a posebno sintaksa Zamjatina, jedinstven je. Izboriti se s takvim posebnim stilom uistinu na prvi pogled zahtjeva renomiranog prevoditelja. Poceti prevodilacki put romanom Mi mozda je uistinu arogantno. A cini mi se da je to ono sto mi se najvise zamjera. Ali cak ni renomirano ime ne znaci uvijek dobar posao – primjera je i previse. Zato je moj «brzopleti izdavac» odnio prijevod akademiku Aleksandru Flakeru. Obojici je moje ime bilo nepoznato. Studirala sam i radim u Zadru, preko deset godina na Odsjeku za ruski jezik i knjizevnost, magistrirala sam i pripremam doktorat o sintaksi u poeziji Iosifa Brodskog. Profesor Flaker nije naišao ni na sto sporno u mojoj interpretaciji Zamjatina. Primjedbi je naravno imao, sugerirao je i neka rjesenja, ali toliko zgrozen nad prijevodom, poput V. Gerica, nije bio. Dapace, nije imao nista protiv da upravo ja prevedem Cevengur (daleko tezi roman). Odnijela sam mu nedavno i prvu varijantu Cevengura i opet je zadovoljan mojom interpretacijom i rjesenjima. Da se vratim na rijec vzmahnut'. Mislim da je rjesenje kolege Gerica (skociti uvis, silovito se podici) nemastovito. To me cudi jer znam koliko on moze biti mastovit. Kao primjer prevodilacke ozbiljnosti, mastovitosti i talenta studentima govorim o njegovom prijevodu Hljebnikova. Ali u ovoj sceni u kojoj je zaljubljena zena koja silno zeli dijete, pripovjedac koji sve to gleda s laganim prezirom i Zamjatin koji «jezik svodi na bitno» smatram da je moja «odluka» bila sasvim opravdana.Ako je to jedan od razmjerno bezbolnijih primjera (a uopce kao sto vidimo i nije primjer) zasto recenzent nije napisao bolniji?Sto se stranih i nepotrebnih kolokvijalizama tice… Izmedju ostalog predajem i leksikologiju ruskog jezika pa ne samo sto cijenim kolokvijalizme nego i nastojim pratiti da mi se ne «omaknu» gdje ne treba, ali i da ih stavim gdje treba. Istina je da se mozda na nekim mjestima nesto omaklo, tko radi taj i grijesi (od gotovo stotinu korektno upotrijebljenih ružičasto na jednom mjestu ostalo je roza (ali, je li to moja greska ili greska lektora?). Dugme i eho u rjecniku nisu označeni kao kolokvijalizmi, a ista stvar je i s rijecima sako, nedjelja (priznajem da je bolje rješenje tjedan). Rijec planet uredno upotrebljavam u muskom rodu, (na str. 5 i 40) itd. Treba imati u vidu da je cijeli roman pricanje glavnog lika D-503, da u romanu postoji i upravni govor i da je u tom kontekstu upotreba kolokvijalizama ponekad opravdana. Ako netko kaže «Da eš'te že!», u panici, jer se covjek ako ne zvace kad treba i kako treba dovodi u opasnost da «zaglavi» mislim da to nisu trenuci kada misli na gramatiku. U toj sam recenici htjela postici ekspresivnost, a ne demonstrirati svoj los hrvatski. «I tako unedogled!?» Na to nemam sto reci. Udarac u pleksus – bez zraka sam.Dosljednu upotrebu kasnije umjesto poslije ni uz najbolju volju nisam nasla. Nasla sam jedno kasnije (str 36.) upotrijebljeno pravilno.Sto su nepotrebne pasivne konstrukcije i inverzivne recenice opet je pitanje interpretacije. Da se radi o nazovimo to klasicnom tekstu slozila bih se s recenzentom. Ali kod Zamjatina je sve rastrzano, kroz sintaksu uostalom ostvaruje i karakterizaciju glavnog lika. Da inverzivne recenice mogu biti element stila potvrdjuje i sam recenzent, a ja sam ih tako i dozivjela. Tako sam dozivjela i crtu, koja je «svojstvena» ruskom, ali ne i hrvatskom. Ali ovoliko «svojstvena» nije ni ruskom. Da stoji ta kritika onda bi upravo to bilo najgore! (Kaze Cukovskij, a i ja se slažem.) Jer to bi znacilo potpuno krivu interpretaciju romana, krivu sliku Zamjatina, njegovih osnovnih ideja, njegovog jedinstvenog stila. A to ja sama sebi ne bih mogla oprostiti (diplomirala sam na ovom romanu i napisala jedan znanstveni clanak o njemu). Zamjatinov jezik, kao sto je on sam rekao, nalikuje jurnjavi automobila. To su vise «jurece slike» nego klasicne recenice (ako takvo sto postoji).Ali, ipak, to je iznimno poetican jezik, prepun neobicnih metafora. On je na svim razinama prepun ocudjenja. Da vas recenzent to, na zalost, ne shvaca u punoj mjeri dokazuje primjer sa str. 81. To se tako krizalo s mojim mislima. Uistinu se nije tu nista kosilo. Bit ce jako, jako zalosno kad ovaj roman nakon mene «popravi» neki renomirani prevoditelj, pa Zamjatina pretvori u izlizanu krpu. Krizalo se zato sto se krizaju pravci u prostoru! Treba li dalje objasnjavati matematiku i Zamjatina? Inzenjera, pisca i teoreticara knjizevnosti? Zasto je lice sjalo okruglom bjelinom? Zamjatin nije htio ofucanu potpunu bjelinu, ni «mlitavi» krepak zagrljaj već svjez ogroman vjetar, bodljikavo «stiskanje»…Posebna su prica i moje «posebne price». Od cetiri primjera 2 su stilemi, a dva, priznajem, mogla sam bolje. Cijela prica o trubama (dimnjacima i cijevima). ..Tocno je da sam se dvoumila. Ali moje rjesenje ne smatram ni naivnim ni pogresnim. Kada se izabere jedan prijevod trebalo bi ga nacelno provoditi do kraja, ali ovo je specifican slucaj. Mozda sam pre- interpretirala, pre-tumacila. Ali htjela sam naglasiti tu pjesnicku sliku, tu viseznacnost ruske rijeci trubá. Smatrala sam da bi u ovom slucaju dosljednost bila samo na stetu teksta.Sto se biljezaka tice, ako cemo biti dosljedni pa u biljeskama obrazovati «populaciju» onda ih fali još nekoliko, zar ne (Taylor, MacLauren, Frauenhofer)? Ali, ako se na tome rusi neciji prijevod… Ja sam uistinu htjela uz tekst dodati i rijec prevoditelja (objasniti i imenovanje u romanu npr.), ali je izdavac smatrao da je to pored pogovora Aleksandra Flakera suvisno. Mislim da moj prijevod nema one osnovne boljke od kojih boluju neki prijevodi – da se ne prenese stil i «vibriranje» pisca. Ako je duhovit treba biti duhovit, ako je lud treba biti lud itd. Zao mi je sto recenzent nije nasao nista sto bi mogao pohvaliti. I ja sam ogorcena zbog poplave svega i svacega (cak i prijevoda s engleskog npr.), ali nije mi svejedno koga prevodim, a ni kako prevodim. S postovanjem, Rafaela Bozic Sejic
Snjezana Husic	posted 12/8/04 10:31 PM       Kada sam svojedobno dobila pozitivan odgovor, nisam dobila recenziju prijevoda. Da je zamjerki ipak bilo, doznala sam od kolegice s Odsjeka za talijanistiku, autorice recenzije. Nisam ni znala da je bas ona recenzirala moje prijevode s talijanskog... E pa, ja bih dandanas voljela vidjeti njezinu recenziju i ponesto nauciti. Mislim da bi trebalo biti pravilo, bez obzira na to je li recenzija pozitivna ili nije, da kandidat ili novi clan Drustva, uz obavijest o (ne)primanju u clanstvo, dobije i recenziju. Buduci da su recenzenti placeni za taj posao, morali bi ga obaviti u pisanom obliku. To je pravilo u komunikaciji sa svim institucijama: moraju vam u pisanom obliku argumentirati svoju odluku, bez obzira na to je li ona na vasu korist ili stetu.
Fikret Cacan	posted 12/9/04 2:36 PM       Meni je, jako-jako davno 1986., recenziju pisao, tj. prijedlog za članstvo obrazlagao, kolega Mate Maras, koji nije rusist, ali za poeziju je važnije da recenzent "ima smisla", ili kako bi neuvijeno rekla kolegica Višnja Machiedo "da ne mrzi poeziju". Riječju, pohvalio i preporučio mene, a meni osobno iskritizirao sve što je mislio, pa sam ja to sve unio u drugo izdanje, a kad mi je Mate poslije nekoliko godina 1989. bio urednik za Mandeljštama, što da kažem, dobio sam nagradu DHKP-a. Da se osvrnem na Zamjatina, Rafaelu i Gerića: nažalost, nisam stigao pročitati taj prijevod, a izdavaču sam se nudio za besplatnog lektora. Gerićevi razlozi i primjedbe imaju soli u ovakvom pismu, ali u kontekstu i kao namjerna rješenja, kako Rafaela B-Š. tvrdi, mogli bi biti posve neosnovani. Svakako, da ne moraju biti zadnja riječ o ukupnoj ocjeni prijevoda romana. Treba pogledati, ali nema odgovora u što je prošla godina dana, i u njoj jedna skupština. Rado ću recenzirati taj prijevod i donijeti još jednu ocjenu.
guest	posted 12/9/04 5:42 PM     Mislim da je ovakav tekst recenzije besraman. Zalud vam prica o privlacenju novih clanova i podizanju kvalitete prevodilastva kada pruzate ovakav tretman. Ovakve i slicne "smrtne presude" ne sluze na cast ni recenzentu ni drustvu.
vlatka valentic (Moderator)	posted 12/9/04 11:44 PM       Nezadovoljni kandidati zalbe mogu uputiti upravnom odboru Drustva hrvatskih knjizevnih prevodilaca (Ilica 42, 10000 Zagreb). Svaki je komentar na forumu dobrodosao i vrijedan. No zato molimo komentatore da u raspravi sudjeluju imenom i prezimenom - i tako svojim primjedbama daju tezinu koju zavredjuju.
Guest	posted 12/10/04 0:58 AM     Ovako napisana recenzija “jos je jedan u nizu poraznih primjera” kako se ugled stecen u jednoj bransi moze sasvim bezbolno osramotiti u drugoj. Primjer je i besramne samodopadnosti sveprisutne na ovim prostorima. Vise od recenzije odgovarao bi joj naziv ocjene kakva ne prilici niti srednjoskolskim satovima stranoga jezika. Najgoru ocjenu u svakom slucaju zasluzuju svi koji su ovako povrsni, neprofesionalni tekst, prepun veleumnih primjedbi (najoriginalnija je ona koja dokaz prevoditeljicinoga truda pronalazi u podvucenim rijecima u izvorniku), nepotrebnih i kvalitetnom recenzentu stranih nedorecenosti (“naveo sam samo ono sto sam ocijenio bitnijim”, “to je samo jedan od razmjerno bezbolnijih primjera”, “posebna su prica recenice kao”) prihvatili kao recenziju i na temelju njega donijeli odluku.
Snjezana Husic	posted 12/10/04 9:25 AM       Pridruzujem se Vlatkinom stavu: neclanovi su dobrodosli, stovise pozvani su da se ukljuce u rasprave na forumu, upravo zato da se sprijeci sirenje strukovno-cehovskog autizma. No ako clanovi DHKP i UO, pa tako i recenzent i kandidatkinja u "slucaju Zamjatin" iza svog rada i ovdje iznesenih stavova stoje imenom i prezimenom, onda bi bilo u najmanju ruku pristojno da to ucine i guests-ghosts, bez obzira na to hvale li ili kude. A o gradjanskoj hrabrosti da ne govorimo... Rafaela Bozic Sejic potpisala je svoj prijevod, Vladimir Geric potpisao je svoju recenziju, i time su oboje pristali snositi i nositi se s posljedicama, osporavanjima, neugodnostima i slicnim. Ako treba i pljucnuti, pa i hracnuti, nemam nista protiv, tako dugo dok su pljuvacka i hracak argumentirani i tako dugo dok pljuvac/ica pokazuje da stoji iza svakog svog hracka. Anonimni hracak pokazuje da se ni sam/a pljuvac/ica ne usudjuje stati iza svojih rijeci, i tako im oduzima legitimitet i ozbiljnost.
Rafaela Bozic Sejic	posted 12/10/04 6:47 PM       Ja cu svakako uputiti zalbu. Nemam nista protiv kritike, moje prijevode, poezije doduse, sjekli su i J.Uzarevic i R.Venturin i F.Cacan, da spomenem samo najjace. Samo nakon ovakve "objektivne" recenzije stvarno me strah. Ali, zapravo, svako zlo za neko dobro. Napisat cu znanstveni clanak o Zamjatinovoj poetici.
Rafaela Bozic Sejic	posted 12/10/04 6:48 PM       Ja cu svakako uputiti zalbu. Nemam nista protiv kritike, moje prijevode, poezije doduse, sjekli su i J.Uzarevic i R.Venturin i F.Cacan, da spomenem samo najjace. Samo nakon ovakve "objektivne" recenzije stvarno me strah. Ali, zapravo, svako zlo za neko dobro. Napisat cu znanstveni clanak o Zamjatinovoj poetici.
inox	posted 1/27/05 9:43 AM     [This message has been edited on 01/29/2005]
Ančica Rapajić Berić	posted 2/2/08 7:39 PM     V. Gerić je bio pravu: prijevod R. Šejić je loš!
M. Misnjak	posted 2/2/08 8:30 PM     Suglasan, dapače, prijevod je katastrofalan! A gdji Sejic porucujem da se ohladi i ne upusta u nesto za sto nije strucna. I da, naravno, razmisli malo o tome kako se dvostruko osramotila: 1. postavljanjem teksta recenzije na forum; 2. opravdavanjem sebe i svog loše odradjenog posla i pljuvanjem po Gericu (i anonimno, kao guest!). Pak si je malo previse dopustila (ona bi, vjerojatno, rekla: dozvolila)!
stela zderic	posted 2/3/08 2:07 PM     Međutim, ni to nije toliko pokolebalo gospoju Seric ili Sejic da se opet ne bi prihvatila prevođenja! Prijevod Platonova nisam citala (jedino na srpskom, davno), ali ako je i Cevengur jednako "uspjesno" prevela, jao si ga nama koji ne vladamo ruskim! Uostalom, nije li i Zamjatin vec preveden na srpski?! Mozda se time mogu objasniti prevoditeljicine "intervencije"? Hocu reci: ima ispred sebe vec prevedene romane, samo konstrukcije sa srpskog mora prebaciti na hrvatski... Rezultat se vidi!
Zoran Hrvoje Sakic	posted 2/3/08 6:21 PM     Postovani, slucajno sam pronasao ovaj forum i bas mi je drago. Unaprijed oprostite na pogreskama, nisam bas vican pisanju. Ali citanju jesam. Mozda nisam trebao uzeti Zamjatina nakon Orhelova "Snijega", koji je savršeno preveden. Na stranu Zamjatinov avangardni (ili avangardisticki? ne znam) jezik, opet sam jedva iscitao do kraja. Puno toga mi je bilo nezgrapno i nespretno. Sad kad sam procitao recenziju, sve mi je jasnije. Prevoditeljici Bozic Sejic se ocito Zamjatin svidja, ali mi se cini da je bila brzopleta. Ne bih je previse kudio, mozda je pocetnica koja ne zna mnogo i naucit ce se vec, osobito uvazi li autoritete. Sve je preosobno shvatila (i kakve veze imaju u svemu njezina djeca, njih dvoje ili troje ili koliko vec...?)i zapjenila se nepotrebno. Ja nisam citao Zamjatina na srpskom (u originalu i ne mogu) i njezin mi je prijevod pruzio bar neke osnovne informacije. Steta sto je manjkav i nije mogao pruziti i vise.
(Ne)moćna gomilica bivših studenata prof. Božić (Vrkić) Šejić	posted 2/6/08 3:59 PM     Pročitavši Zamjatina u prijevodu RB(V)Š, a poznavajući način rada dotične gospođe, možemo samo reći: aljkavo (i "odćuture", kako se često sama izvoljevala izraziti)!
I još jedna studentica	posted 3/24/08 12:08 AM     Još jedna omiljena riječ prof. Šejić - "ofrlje" (čudno je kako je nije upotrijebila u prijevodu Zamjatinova Mi!). Od početka ove šk. godine čula sam je najmanje desetak puta iz njezinih "velestručnih" usta!!!

dhkp  | Post New Topic